N:Ako se nisi ostvarila kao majka, onda si sigurno roba sa greškom

''Ima li novine kod tebe''?, ''Šta čekaš, što ne rađaš''?, ''Bolje da vodaš dijete za ruku, nego cuku'', pitanja su i zaključci upućene ženama bez djece, prilično česta u balkanskoj kulturi. 

Da – 2025-a je godina i priča se da živimo u modernom društvu. Nažalost,izgleda da se samo priča, jer još uvijek nismo izašli iz vremena kad se samo žena smatrala krivom i odgovornom, jer u braku nema potomstva. Na našem području tradicija još uvijek igra veliku ulogu. Tu kod nas žena je manje žena ako ne može roditi, manje je vrijedna nego ona koja rodi, Bog ju je sigurno zbog nečega kaznio, ona je roba sa greškom. Jalova! Milijun je epiteta s kojima  se susreću žene bez djece, pa makar one same izabrale da ne budu majke jer su se, zamislite, drznule da žive same, bez djece.

MN: Uvrede i poniženja

O tome kroz šta sve prolaze žene koje nisu rodile dijete često možemo čuti od njih samih, ali i pročitati u medijima i na društvenim mrežama. L. Hodžić prisjeća se kako su je, kako susjedi, tako i ona bliža ali i ona dalja obitelj, pa i ostali poznanici pitali svašta, od toga što će joj velika kuća kad je nema kome ostaviti, pa do dijeljenja savjeta da usvoji dijete, potom su je svi otvoreno pitali do koga je to što se još u njenoj kući nije čuo plač djeteta, da bi joj na kraju uputili onaj tužni pogled uz neizbježnu konstataciju: Bit će ako Bog da!A onda kada je ostala trudna i kada su svi čuli da će roditi djevojčicu, odmah su, kako kaže, počeli sa savjetima da se, čim rodi i čim prođe 40 dana, baci 'na posao' kako bi rodila i sina. O uvredama i poniženjima progovorila je i N. Bajrić, tvrdeći da je zbog toga danima znala plakati i ne izlaziti iz kuće. Ona se prisjeća kako je imala zeca kao kućnog ljubimca te kako joj je gospođa koju je površno poznavala pitala zašto drži zeca u rukama, bolje bi joj bilo da se brine za potomstvo i da, umjesto zeca, u rukama drži dijete. Svjesna je, kaže, da si u našoj sredini čudovište ako uopće ne želiš djecu, a jalova si žena ako ne rodiš godinu nakon vjenčanja. Alma S. također je podijelila svoju priču, kazavši kako nije imala djecu prvih sedam godina braka, te je u tom razdoblju prošla kroz pakao suza, uvreda... Prisjetila se da je rijetko tko imao milosti prema njoj, te da je bilo onih koji bi je, ako bi i kruh kupila, pitali kome ga kupuje. A kada je počela s mužem graditi kuću, pitali su je zbog koga je pravi. ''Temelji te naše kuće puni su suza. Jalovica mi drugo ime bilo. Poslije se sve promijenilo, ali i sada nosim traume iz vremena kada nisam imala djecu'', kaže ova danas majka četvero djece.

I dok se za žene bez djece kaže da su jalove, za muškarce ne postoji ni jedan pogrdan izraz. Prisjetimo se kako je, tijekom svog pontifikata, i pokojni Papa Franjo, govoreći o izumirućoj Europi i demografskim problemima,istu usporedios jalovom ženom, nesposobnom da rađa djecu, pokazujući time jak patrijahalni stav koji u Crkvi vlada prema ženama, koje trebaju biti u kući, služiti muža i rađati mu djecu, po mogućnosti mušku. Dakle, zašto probleme u Europi nije usporedio s jalovim muškarcima? Jer, istraživanja provedena tijekom 40 godina, pokazala su da se muška plodnost smanjila za nevjerojatnih 52 posto, iz čega se može zaključiti da problem nemogućnosti prirodnog začeća nije isključivo ženski problem.U razgovoru sa 35-godišnjom ženom, koja je željela ostati potpuno anonimna, doznajemo što je sve preživjela sa, sad već bivšim, mužem. Ispričala je da se udala vrlo mlada, čim je završila srednju školu, te da su nakon godinu dvije ona i muž radili na djeci, ali bez uspjeha. I odmah se, po pravilu, počelo nju okrivljavati. Nakon par godina'gutanja' svakojakih uvreda, otišla je do liječnika, saznavši da je sa njom, kako joj je liječnik rekao, sve u redu. Kada je to rekla mužu te mu preporučila da i on ode, doževjela je s njegove strane agresiju u vidu fizičkog napada, nakon čega je pokrenula brakorazvodnu parnicu i razvela se od njega. Danas je u drugom braku i ima dvoje djece, dok bivši muž još nema djecu.

MN: Roditeljstvo kao izbor, a ne obaveza

Današnje društvo nameće šablone sreće svega, pa i obitelji. Sretnu obitelj, onu šablonsku, čine otac, majka, sin i kćer, dovoljno je pogledati i reklame.A zar sreća nije živjeti onako kako sami želimo, bez nametanja volje neke tetke, strine, ujne.... Ipak, biti roditelj, po nekom zdravom shvaćanju, treba biti izbor, a ne obaveza i moranje. Može se ne željeti imati dijete a zbog takve odluke se niko ne smije diskriminirati ili pak ponižavati.

Navedimo primjer Mirele T., koja ne želi djecu, a kojoj, kako je istakla, često kažu kako zbog te svoje odluke nema smisao života, nema se za šta boriti ni zbog čega živjeti. Ona smatra da konačno treba stati u kraj da se žene promatra kao pokretnu maternicu, jer neke žene, pogotovo one koje imaju problem sa začećem, nisu ni dovoljno jake da bi izdržale dobivene uvrede. Na kraju, smatra ona, žena ima pravo da radi sa svojim tijelom šta god joj volja, bila ona u braku ili ne.

Kažimo i kako žene, koje se godinama bore za potomstvo, pa im se ta želja ostvari u četrdesetima, čak i tada imaju zamjerke.U takvim slučajevima zasute su pitanjima poput ''zašto su rodile tako kasno'', pa izjavama kako je to sebično prema djetetu, jer dijete može rano ostati bez roditelja, ne uzimajući u obzir da umiru i oni roditelji koji su puno mlađi, opravdavajući staru narodnu izreku da se  ''nije rodio tko bi narodu ugodio''.

N:Ako se nisi ostvarila kao majka, onda si sigurno roba sa greškom

''Ima li novine kod tebe''?, ''Šta čekaš, što ne rađaš''?, ''Bolje da vodaš dijete za ruku, nego cuku'', pitanja su i zaključci upućene ženama bez djece, prilično česta u balkanskoj kulturi. 

Da – 2025-a je godina i priča se da živimo u modernom društvu. Nažalost,izgleda da se samo priča, jer još uvijek nismo izašli iz vremena kad se samo žena smatrala krivom i odgovornom, jer u braku nema potomstva. Na našem području tradicija još uvijek igra veliku ulogu. Tu kod nas žena je manje žena ako ne može roditi, manje je vrijedna nego ona koja rodi, Bog ju je sigurno zbog nečega kaznio, ona je roba sa greškom. Jalova! Milijun je epiteta s kojima  se susreću žene bez djece, pa makar one same izabrale da ne budu majke jer su se, zamislite, drznule da žive same, bez djece.

MN: Uvrede i poniženja

O tome kroz šta sve prolaze žene koje nisu rodile dijete često možemo čuti od njih samih, ali i pročitati u medijima i na društvenim mrežama. L. Hodžić prisjeća se kako su je, kako susjedi, tako i ona bliža ali i ona dalja obitelj, pa i ostali poznanici pitali svašta, od toga što će joj velika kuća kad je nema kome ostaviti, pa do dijeljenja savjeta da usvoji dijete, potom su je svi otvoreno pitali do koga je to što se još u njenoj kući nije čuo plač djeteta, da bi joj na kraju uputili onaj tužni pogled uz neizbježnu konstataciju: Bit će ako Bog da!A onda kada je ostala trudna i kada su svi čuli da će roditi djevojčicu, odmah su, kako kaže, počeli sa savjetima da se, čim rodi i čim prođe 40 dana, baci 'na posao' kako bi rodila i sina. O uvredama i poniženjima progovorila je i N. Bajrić, tvrdeći da je zbog toga danima znala plakati i ne izlaziti iz kuće. Ona se prisjeća kako je imala zeca kao kućnog ljubimca te kako joj je gospođa koju je površno poznavala pitala zašto drži zeca u rukama, bolje bi joj bilo da se brine za potomstvo i da, umjesto zeca, u rukama drži dijete. Svjesna je, kaže, da si u našoj sredini čudovište ako uopće ne želiš djecu, a jalova si žena ako ne rodiš godinu nakon vjenčanja. Alma S. također je podijelila svoju priču, kazavši kako nije imala djecu prvih sedam godina braka, te je u tom razdoblju prošla kroz pakao suza, uvreda... Prisjetila se da je rijetko tko imao milosti prema njoj, te da je bilo onih koji bi je, ako bi i kruh kupila, pitali kome ga kupuje. A kada je počela s mužem graditi kuću, pitali su je zbog koga je pravi. ''Temelji te naše kuće puni su suza. Jalovica mi drugo ime bilo. Poslije se sve promijenilo, ali i sada nosim traume iz vremena kada nisam imala djecu'', kaže ova danas majka četvero djece.

I dok se za žene bez djece kaže da su jalove, za muškarce ne postoji ni jedan pogrdan izraz. Prisjetimo se kako je, tijekom svog pontifikata, i pokojni Papa Franjo, govoreći o izumirućoj Europi i demografskim problemima,istu usporedios jalovom ženom, nesposobnom da rađa djecu, pokazujući time jak patrijahalni stav koji u Crkvi vlada prema ženama, koje trebaju biti u kući, služiti muža i rađati mu djecu, po mogućnosti mušku. Dakle, zašto probleme u Europi nije usporedio s jalovim muškarcima? Jer, istraživanja provedena tijekom 40 godina, pokazala su da se muška plodnost smanjila za nevjerojatnih 52 posto, iz čega se može zaključiti da problem nemogućnosti prirodnog začeća nije isključivo ženski problem.U razgovoru sa 35-godišnjom ženom, koja je željela ostati potpuno anonimna, doznajemo što je sve preživjela sa, sad već bivšim, mužem. Ispričala je da se udala vrlo mlada, čim je završila srednju školu, te da su nakon godinu dvije ona i muž radili na djeci, ali bez uspjeha. I odmah se, po pravilu, počelo nju okrivljavati. Nakon par godina'gutanja' svakojakih uvreda, otišla je do liječnika, saznavši da je sa njom, kako joj je liječnik rekao, sve u redu. Kada je to rekla mužu te mu preporučila da i on ode, doževjela je s njegove strane agresiju u vidu fizičkog napada, nakon čega je pokrenula brakorazvodnu parnicu i razvela se od njega. Danas je u drugom braku i ima dvoje djece, dok bivši muž još nema djecu.

MN: Roditeljstvo kao izbor, a ne obaveza

Današnje društvo nameće šablone sreće svega, pa i obitelji. Sretnu obitelj, onu šablonsku, čine otac, majka, sin i kćer, dovoljno je pogledati i reklame.A zar sreća nije živjeti onako kako sami želimo, bez nametanja volje neke tetke, strine, ujne.... Ipak, biti roditelj, po nekom zdravom shvaćanju, treba biti izbor, a ne obaveza i moranje. Može se ne željeti imati dijete a zbog takve odluke se niko ne smije diskriminirati ili pak ponižavati.

Navedimo primjer Mirele T., koja ne želi djecu, a kojoj, kako je istakla, često kažu kako zbog te svoje odluke nema smisao života, nema se za šta boriti ni zbog čega živjeti. Ona smatra da konačno treba stati u kraj da se žene promatra kao pokretnu maternicu, jer neke žene, pogotovo one koje imaju problem sa začećem, nisu ni dovoljno jake da bi izdržale dobivene uvrede. Na kraju, smatra ona, žena ima pravo da radi sa svojim tijelom šta god joj volja, bila ona u braku ili ne.

Kažimo i kako žene, koje se godinama bore za potomstvo, pa im se ta želja ostvari u četrdesetima, čak i tada imaju zamjerke.U takvim slučajevima zasute su pitanjima poput ''zašto su rodile tako kasno'', pa izjavama kako je to sebično prema djetetu, jer dijete može rano ostati bez roditelja, ne uzimajući u obzir da umiru i oni roditelji koji su puno mlađi, opravdavajući staru narodnu izreku da se  ''nije rodio tko bi narodu ugodio''.

Bosna i Hercegovina se posljednjih nekoliko godina suočava s dramatičnim porastom broja građana kojima je potrebna pomoć, posebno u vidu osnovnih životnih potrepština, poput hrane, lijekova, ogrijeva i higijenskih proizvoda. Umirovljenici prednjače u tome, a kako oni žive – pitanje je na koje se uglavnom zna odgovor. Naime, kada govorimo o ovoj kategoriji ljudi, prvo na što nas asocira riječ umirovljenik u BiH jest tuga, očaj, beskrajno siromaštvo i preživljavanje od danas do sutra.  I to uglavnom tako i jest, budući da u Bosni i Hercegovini za više od polovice od ukupnog broja njih mirovina iznosi oko 570 maraka, dok se prosječna samostalna mirovina kreće od 630 maraka u Republici Srpskoj do oko 750 maraka u FBiH (u Federaciji Bosne i Hercegovine je oko 450 tisuća umirovljenika, dok ih je u Republici Srpskoj oko 300 tisuća).

U posljednje vrijeme svjedočimo sve većem broju slučajeva nasilja nad ženama koji izlaze u javnost. Svaka vijest o nasilju, bez obzira na okolnosti, predstavlja još jedan podsjetnik na ozbiljnost problema s kojim se žene svakodnevno suočavaju u našem društvu.