Iako danas vecina zemalja tvrdi da se kod njih ljudska prava i slobode u potpunosti ostvaruju, fenomen ropstva se nije izgubio – imamo ga i u 21. veku. Milioni žena i djece, ali i muškaraca, su primorani na prostituciju, služenje u kucama, rad na plantažama, prosjacenje i na druge vidove prinude. Ljudima se trguje unutar granica jedne zemlje (interna trgovina ljudima), ali i interkontinentalno (transnacionalna trgovina ljudima), pa su sve države suocene sa ovim ozbiljnim problemom.

Medunarodne organizacije raspolažu razlicitim podacima o broju ljudi koji godišnje postanu žrtve trgovine ljudima i o zaradi koji se ostvaruje od ove kriminalne aktivnosti:

• Prema podacima Ujedinjenih nacija, 700.000 žena, djece i muškaraca svake godine postanu žrtve trgovine ljudima;

• US State Department procjenjuje da 900.000 žena, djece i muškaraca godišnje postanu žrtve trgovine ljudima (od tog broja 20.000 žrtava na teritoriji SAD);

• Prema procjenama nekih drugih istraživanja, 27 miliona ljudi je danas u ropskom položaju, a od toga osam miliona djece (cak 20.000 djece iz Obale Slonovace);

• Trgovina ljudima je jedna od tri najprofitabilnije kriminalne djelatnosti (pored trgovine drogom i oružjem);

• Zarada ostvarena od trgovine ljudima procjenjuje se na 7 – 60 milijardi US$ godišnje, a po nekim procjenama i do 507 milijardi US$ godišnje.

Pored socijalno-ekonomskih faktora, ipak, najmracniji izvori ove patnje su organizovane kriminalne grupe koje se medu sobom lako sporazumevaju „jezikom zarade”, a ljudska bica tretiraju kao i u davnoj istoriji: kao „orudje koje govori”. Milijarde dolara stecene trgovinom ljudima služe da se dalje finansira organizovani kriminal, terorizam, korupcija, da se produžava ljudska patnja i kršenje osnovnih ljudskih prava.Trgovina ljudima je po mnoštvu izrabljivackih ciljeva medunarodni, organizovani, kriminalni fenomen koji ima teške posljedice po bezbjednost, blagostanje i ljudska prava njegovih žrtava. Trgovina ljudima, narocito u cilju seksualne eksploatacije, je „visoko profitabilna – nisko rizicna” kriminalna aktivnost, koja uništava kvalitet života, a ponekad i sam život njenih žrtava. To je moderno ropstvo cije su žrtve najcešce žene i djevojke . U mnogim slucajevima, nivo fizickih i psihickih povreda nanesenih žrtvama trgovine ljudima je tako ozbiljan i trajan, da ne postoji mogucnost da se njihovo fizicko i mentalno zdravlje medicinski kompletno sanira.

Kako se definiše trgovina ljudima?

Prema Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, clanom 3. Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno ženama i djecom, trgovina ljudima odredjuje se kao:

-„vrbovanje, prevoženje, prevodenje, prebacivanje, skrivanje i primanje lica, putem prijetnje silom ili upotrebom sile ili drugih oblika prisile, otmice, prevare, obmane, zloupotrebe ovlašcenja ili teškog položaja, davanja ili primanja novca ili drugih koristi da bi se dobio pristanak lica koje ima kontrolu nad drugim licem, u cilju eksploatacije. Eksploatacija obuhvata, kao minimum, eksploataciju prostitucije drugih lica ili druge oblike seksualne ekspoloatacije, prinudni rad ili službu, ropstvo ili odnos slican ropstvu, servitut ili uklanjanje organa”.

Prema Clanu 3b istog dokumenta, pristanak žrtve na namjeravanu eksploataciju nema nikakvog znacaja, odnosno ne umanjuje odgovornost pred zakonom onih lica koja su pocinioci trgovine ljudima.

Takode, pod djetetom se, u smislu clana 3d Konvencije, smatra svako lice mlade od 18 godina.

Proces trgovine ljudima

Lanac trgovine ljudima podrazumjeva tri faze:

1. Faza regrutacije (vrbovanja)

2. Faza tranzita

• Prevoz – Iza procesa vrbovanja sljedi prevozna i transferna faza, koja može podrazumjevati i obezbjedivanje smeštaja i prihvat žrtve sa nizom prolaznih skloništa, ukljucujuci pocetni prihvat i transfer unutar njene vlastite zemlje, ali i ozbiljne povrede ljudskih prava i fizicko zlostavljanje za vrijeme putovanja, tokom kog može ili ne mora da se prede državna granica. Mnoge žrtve nisu nikada ranije napuštale svoju zemlju i potpuno su zavisne od trgovaca ljudima. Neke napuštaju svoj dom bez posjedovanja pasoša, jer im je receno da nema stvarne potrebe da ga imaju, ili da ce ga dobiti kasnije. Ako imaju pasoš, trgovci ga cesto oduzmu i drže kod sebe kao sredstvo obezbjedenja protiv žrtve. Žrtve koje se nalaze u nekoj od protivpravnih situacija su posebno izložene hirovima njihovih trgovaca. Trgovci znaju da ce one, zbog svog ilegalnog statusa, izbjegavati da traže pomoc policije ili zaštitu države.

• Rute i sredstva prevoza – Prevoz žrtava preko granice je bitan aspekt medunarodne trgovine ljudima. U vecini slucajeva, vrbovana lica su saglasna da zavise od trgovaca zbog obezbjedenja dokumenata i prevoza. To trgovcima daje visoki stepen kontrole za vrijeme tranzitne faze.

3. Faza eksploatacije

Žrtve su cesto prevarene tako što vjeruju da idu i inostranstvo kako bi radile kao konobarice, dadilje, manekenke, radnici u fabrici, igracice…, ali, kada stignu u neku stranu zemlju, bivaju prisiljene na prostituciju, prinudni rad, prosjacenje…

Oblici trgovine ljudima su sledeci:

• seksualna eksploatacija

• radna eksploatacija

• dužnicko ropstvo

• prinudni brak

• lažno usvajanje

• prinudno prosjacenje

• prinuda na vršenje krivicnih dela

• trgovina organima