Seksualno zlostavljanje djece je poseban oblik zlostavljanja koje ostavlja trajne posljedice na djeciju psihu. Vid ovog zlostavljanja javlja se sve cešce pojavom i ekspanzijom Interneta. Internet je uspio svojim rastom i širenjem razbiti tradicionalnu komukacijsku barijeru i ucinio je mogucim dostupnost svih vrsta informacija svakome s osobnim racunalom u bilo koje vrijeme i mjestu na svijetu. Nemoguce je virtualno odrediti velicinu Interneta u bilo kom trenutku, on je u neprestanom porastu i raste svakim danom. Ne postoji temeljit i uspješan nacin za provjeru svih informacija koje su na mreži. Sve na Internetu je globalno i zastrašujuce su posljedice kad dode do njegove zloupotrebe. Dok je vrijednost Interneta kao edukacijskog sredstva davno prepoznata zbog njegovog bogatstva informacija, pogotovo za zemlje u razvoju sada se otkriva kako tehnologijska cuda mogu postati i zastrašujuca po sigurnost djece.
Ocito je da je Internet u mnogome pomogao kod razvoja i širenja pedofilije. Kao i sve ostale komunikacijske tehnologije Internet je sredstvo, nosilac, a njime se omogucuje transakcija unosne djecije pornografije, njeno objavljivanje i širenje.
Jednostavnost i pristupacnost takvim materijalima na pedofilskim web-stranicama može pogrešno voditi mlade na zakljucke da nema niceg lošeg u pornografskim aktivnostima u kojima su ukljucena djeca i maloljetne osobe, jer djeca odrastaju u sredini gdje ih reklame i trendovi uce što je "in" pa tako neki mogu krivo shvatiti da je i takav sadržaj na stranicama normalan. Više ne postoje iluzije, nitko ne može zanijekati da se ne nalazimo pred ozbiljnim, globalnim problemom zlostavljanja djece putem Interneta.


Teško da prode dan bez slucaja pedofilije propracenog u medijima. Korištenjem Interneta za kriminal protiv djeteta zlostavljaci tu istu djecu cine dvostrukim žrtvama. Prvi put kad su doista zlostavljana fizicki i seksualno, a drugi put kad to zlostavljanje bude videno od tisuca ili milijuna drugih promatraca i stalno iznova gledano. Smatra se da se Internetom koristi oko 123. milijuna ljudi diljem svijeta, a polovica od tog broja je u Sjevernoj Americi.
Naravno, Internet ne koriste samo odrasli vec je i djeci sve cešca aktivnost u slobodno vrijeme surfanje po mreži što znaci da ih treba adekvatno zaštititi. Postoje dva nacina da svako dijete potencijalno bude dotaknuto i povrijedeno djecijom pornografijom. Kao slucajni, nenamjerni promatraci pretraživajuci Internet stranice ili i sami kao subjekti, žrtve zlostavljaca zabilježeni na fotografijama ili filmovima, a potom objavljeni na mreži. Djeca takoder mogu biti izložena pedofiliji nekim oblikom teksta, crteža ili komunikacijom preko "chat room-a". IRC(Internet realy chat)omogucuje na poseban nacin prijetnju djeci, jer korisnici skriveni iza lažnog identiteta(nick name-a) i godina dolaze u direktan kontakt s njima . Nisu im potrebne nikakve posebne kompjutorske vještine jer Internet omogucuje jednostavno pretraživanje i lako korištenje. Koristeci forume (chat rooms) traže potencijalne žrtve i pokušavaju ih primamiti na eventualni susret.
Predatori na djecu (Child predators) bezprimjeran su vid ljudske zlobe. Pedofili sada imaju mogucnost skrivajuci identitet prici dovoljno blizu svojim potencijalnim žrtvama predstavljajuci se clanom teen grupe. Oni idu tako daleko da razmijenjuju informacije i organiziraju se kako bi si pomogli prici žrtvama. U forumima (online chat rooms) raspravljaju o strategijama privlacenja djece i njihovog iskorištavanja te kako zavarati roditelje žrtava u lažno znacenje sigurnosti prisustva zlostavljaca u blizini žrtve. Procjenjuje se da je oko 24. milijuna djece dnevno u nekom trenutku na mreži (online), a veliki dio njih se susretne s nekim od pedofilskih sadržaja na Internetu. Pedofilske skupine kreiraju Internet stranice na kojima objavljuju informacije koje upucuju djeci, gdje ih pokušavaju uvjeriti da je odnos izmedu djeteta i odraslog prirodna i normalna stvar.
Pedofili pokušavaju prikazati djecu kao seksualna bica kako bi se opravdali za svoje nastranosti i prikazali sebe kao nekog normalnog. Zlostavljajuci ih cesto pokušavaju na fotografijama prikazati kako se smiješe ili imaju neutralan izraz lica i vrlo rijetko djecu u tim prikazima pokazuju s znakovima nelagodnosti . Ovo je usmjereno u ojacavanje i opravdavanje njihovih interesa prema djeci.
Takve osobe imaju vrlo malo savijesti što je cesto posljedica rano doživljene traume, a nerijetko su i sami kao djeca bili zlostavljani. Poremecaji koji ovome pridonose su cesti poremecaji super ega i poremecaji kontrole impulsa.
Odrasle osobe koje su u djetinjstvu cesto mijenjale skrbnika mogu imati velikih poteškoca u održavanju trajnog i stabilnog odnosa s drugim odraslim osobama, što takoder može potaknuti seksualno nasilje nad djecom. Poremecaj se može manifestirati kroz osjecaj anksioznosti, nepovjerenja, nesigurnosti, nekontroliranoga bijesa i nemogucnosti razvoja socijalnih odnosa. Osobe s takvim nedostatcima cešce se okrecu djeci kako bi zadovoljili svoje psiho-seksualne potrebe. U blizini djece oni se osjecaju nadmocnima, sigurni u sebe, jer oni su ti koji dominiraju i vrše kontrolu nad nekim.
Osobe koje zlostavljaju djecu su uglavnom vrlo visoko ili iskljucivo seksualno orijentirane prema njima, što ne znaci da takvi ljudi ne žive na privid u normalnim obiteljima, obicnim životom,a cesto i sami imaju djecu. Mogu pripadati svim socio-ekonomskim skupinama i rasama te posjedovati viši ili niži stupanj obrazovanja.
Nedavni dogadaji nam pokazuju da pedofili postoje i medu svecenicima i prosvjetnim djelatnicima i svim drugim profesijama koje bi se trebale baviti odgojem mladih i njihovim duhovnim zdravljem. To je dokaz pogrešnih predrasuda da zlostavljaci djece uglavnom dolaze iz siromašnijih i niže obrazovanih slojeva društva.
Seksualni zlostavljaci djece ukljucujuci i one koji se služe Internetom kao sredstvom za zadovoljenjem svojih potreba cine kategoriju opasnih kriminalaca sklonih recidivizmu. Neki pocinitelji shvacaju da su pogriješili, ali zbog slabe kontrole impulsa ponavljaju iznova svoje posjete stranicama s pedofilskim sadržajem ili idu i dalje ka otvorenom seksualnom zlostavljanju djece. Kako bi se rješio ovaj težak problem recidivisti se u nekim državama podvrgavaju kemijskoj ili kiruškoj kastraciji. Postotak recidivizma uvelike ovisi o nizu cimbenika kao što su: dužina trajanja kazne, psihološke karakteristike pocinitelja, nacin tretmana te kvaliteta nadzora poslije završenog tretmana.
Nužno je posebno psihijatrijsko lijecenje zlostavljaca djece koje je potrebno nastaviti i nakon izdržavanja kazne uz psihološku, farmakološku i sociološku pomoc s obzirom da je proces reintegriranja poslije povratka na slobodu posebno težak kod ove skupine zlostavljaca. Policija može obavijestiti lokalno stanovništvo o povratku na slobodu bivšeg kažnjenika kako bi se smanjila mogucnost ponovnog zlostavljanja djece. Ovakve mjere znaju izazvati paranoju kod roditelja pa pedofili bivaju premlacivani, imovina im se uništava, onemogucuje im se zapošljavanje te se zbog svega toga u zadnje vrijeme izbjegava ovaj pokušaj prevencije u zaštiti djece od pedofila.