Posebno zabrinjava činjenica da je riječ o seksualnom iskorištavanju djece, odnosno o jednom od najtežih oblika eksploatacije, kršenja dječijih prava i povrede ljudskog dostojanstva, pri čemu su žrtve bile dvije maloljetne djevojčice. Prema navodima iz presude, optuženi je u periodu od sredine 2024. do jula 2025. godine koristio njihove seksualne usluge i za to plaćao, iako je bio svjestan da su maloljetne i da su žrtve trgovine ljudima.

Činjenica da je presuda donesena na osnovu sporazuma o priznanju krivnje, uz izricanje kazne od samo godinu dana zatvora, otvara ozbiljna pitanja o proporcionalnosti izrečene sankcije, kriterijima kojima se pravosuđe rukovodilo prilikom prihvatanja sporazuma i načinu na koji se u ovakvim predmetima vrednuju težina krivičnog djela, posljedice po žrtve i najbolji interes djeteta.

Prema informacijama objavljenim u vezi s ovim predmetom, za predmetno krivično djelo propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Međutim, činjenica da se izrečena kazna nalazi unutar zakonom propisanog raspona ne znači da se time iscrpljuje odgovornost pravosuđa. Zakonitost nije jedino mjerilo pravde. Posebno kada je riječ o seksualnom iskorištavanju djece, neophodno je da sudska sankcija odražava stvarnu težinu počinjenog djela, zaštitu dostojanstva žrtava i ozbiljnost društvene osude takvih postupaka.

Dodatno zabrinjava što je nakon izricanja presude optuženom ukinut pritvor i što je pušten na slobodu. Ukoliko presuda postane pravosnažna, postavlja se pitanje da li će kazna u ovom slučaju zaista ostvariti svoju svrhu i poslati jasnu poruku da seksualno iskorištavanje djece ne može biti tretirano kao djelo čije su posljedice zanemarive.

Sporazumi o priznanju krivnje mogu imati svoju procesnu svrhu i doprinijeti efikasnijem procesuiranju krivičnih djela i drugih počinilaca. Međutim, njihovo zaključivanje ne smije dovesti do toga da interesi žrtava, težina krivičnog djela i potreba za djelotvornom zaštitom djece budu potisnuti u drugi plan. Priznanje krivnje, izraženo kajanje ili saradnja s tužilaštvom ne mogu i ne smiju umanjiti stvarnu štetu koju seksualno iskorištavanje ostavlja na djeci i njihovom daljnjem životu.

 Pitamo se kakvu poruku ovakva presuda šalje djevojčicama koje su preživjele seksualno iskorištavanje, drugoj djeci koja su u riziku da postanu žrtve trgovine ljudima, njihovim porodicama i svim građanima koji očekuju da ih institucije zaštite?

Kakvu poruku šaljemo počiniocima ako kazna za seksualno iskorištavanje dvije maloljetne djevojčice iznosi godinu dana zatvora? I kako možemo očekivati da žrtve prijavljuju nasilje, vjeruju institucijama i traže pomoć ako njihova sigurnost, dostojanstvo i pretrpljena trauma nisu praćeni odgovarajućom institucionalnom reakcijom?

Udruženje „Novi put“ Mostar poziva Kantonalni sud u Tuzli i Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona da javnosti pruže jasno i detaljno obrazloženje kriterija na osnovu kojih je prihvaćen sporazum o priznanju krivnje i izrečena ovakva sankcija, uz puno poštivanje zakonskih ograničenja i zaštite identiteta maloljetnih žrtava.

Pozivamo i nadležne pravosudne institucije da, u okviru svojih zakonskih nadležnosti, preispitaju praksu kažnjavanja u predmetima trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja djece, kako bi sankcije bile srazmjerne težini krivičnih djela i kako bi se osiguralo da najbolji interes djeteta, prava i dostojanstvo žrtava budu u središtu svakog postupanja.

Ovakav zahtjev u potpunosti je u skladu s preporukama iz Izvještaja o trgovini ljudima za 2026. godinu (2026 Trafficking in Persons Report), koji je objavio State Department Sjedinjenih Američkih Država, a u kojem se naglašava potreba za odlučnijim procesuiranjem trgovine ljudima, izricanjem adekvatnih kazni koje uključuju značajne zatvorske sankcije, te dosljednom primjenom pristupa usmjerenog na žrtve u krivičnim postupcima. Izvještaj posebno ukazuje i na potrebu jačanja kapaciteta pravosuđa za razumijevanje težine trgovine ljudima i posljedica koje ona ostavlja na žrtve.

Istovremeno, pozivamo sve nadležne institucije, posebno organe socijalne zaštite, obrazovne i zdravstvene ustanove, policijske strukture, tužilaštva i pravosudne institucije, da intenziviraju zajednički i koordinirani rad na prevenciji trgovine ljudima, s posebnim fokusom na seksualno iskorištavanje djece i žena. Prevencija mora podrazumijevati pravovremeno prepoznavanje rizika, identifikaciju potencijalnih žrtava, djelotvorne mehanizme zaštite i kontinuiran rad s djecom, porodicama i zajednicama koje su izložene povećanom riziku.

Jednako je važno osigurati dugoročnu, dostupnu i specijaliziranu podršku žrtvama i preživjelima trgovine ljudima. Njihovo osnaživanje ne smije se završiti identifikacijom ili okončanjem krivičnog postupka. Potrebno je osigurati kontinuiranu psihološku, psihoterapijsku, pravnu, socijalnu i drugu neophodnu podršku, kao i mogućnosti za obrazovanje, ekonomsku nezavisnost, reintegraciju i dostojanstven život bez nasilja i eksploatacije.

Kao organizacija koja više od 16 godina kontinuirano radi na prevenciji i suzbijanju trgovine ljudima i svih oblika nasilja i eksploatacije žena i djece, te pruža direktnu i specijaliziranu podršku žrtvama i preživjelima, svjesni smo koliko su teški i dugotrajni procesi oporavka i ponovnog uspostavljanja osjećaja sigurnosti i povjerenja. Znamo i koliko je hrabrosti potrebno da dijete ili žena progovore o pretrpljenom iskorištavanju. Upravo zato institucije moraju pokazati da njihovo povjerenje nije iznevjereno.

Ovaj slučaj ne smije ostati samo još jedna vijest koja će izazvati kratkotrajnu reakciju javnosti, a potom biti zaboravljena. Ne smije se relativizirati, opravdavati niti svesti na pitanje procesne efikasnosti. Riječ je o djeci, njihovom dostojanstvu, sigurnosti i budućnosti.

Djeca nisu roba. Seksualno iskorištavanje djece nije posao, nije izbor i nikada nije krivica žrtve. Priznanje krivnje nije zamjena za pravdu. A zaštita djece nije deklarativna obaveza, ona mora biti vidljiva u svakom postupanju institucija.

Udruženje „Novi put“ Mostar poziva organizacije civilnog društva, ženske organizacije, organizacije za zaštitu prava djece, stručnu javnost i sve građane da dignu svoj glas i zahtijevaju odgovornost, djelotvornu zaštitu i pravdu za žrtve trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja.

Šutnja nije opcija. Zaštita djece mora biti prioritet. Pravda za žrtve ne smije biti simbolična!