Udruženje „Novi put“, uz podršku Caritasa Švicarske u BiH je, u saradnji sa partnerskim nevladinim organizacijama Centar  za obrazovne inicijative Step by Step iz Sarajeva i Asocijacija za razvoj LEDA iz Zenice, na području Kantona Sarajevo i Zeničko-dobojskog kantona, implementiralo kampanju podizanja svijesti o problemu trgovine ljudima.

Kampanja se realizovala  u okviru projekta „Uključivanje Roma kroz obrazovanje, zapošljavanje i socio-ekonomsku podršku, 2017-2019“ i imala je za cilj prevenciju trgovine ljudima, kao i podizanje svijesti o ovom problemu. U okviru navedene kampanje urađeno je istraživanje među mladima o njihovom poznavanju  trgovine ljudima, realizovano je preko 50 preventivno-edukativnih predavanja za učenike osnovnih i srednjih škola te edukacije za nastavnike i roditelje. Tokom navedenih aktivnosti oko 2100 korisnika je informisano o fenomenu, rizicima i načinima zaštite od trgovine ljudima, te načinima kako se uključiti i doprinijeti prepoznavanju i suzbijanju ovog problema. Tokom trajanja kampanje vršila se distribucija informativnih materijala na području oba kantona.

Kampanja, koja je trajala osam mjeseci, završava se obilježavanjem Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima.

Povodom obilježavanja Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima, Udruženje “Novi put” sa partnerskim organizacijama, organizuje kampanju  koja će se održati u četvrtak, 18.10.2017. od 11 h do 13 h na lokalitetu Trg Fra Grge Martića (u neposrednoj blizini Katedrale srca Isusova) u Sarajevu.

Izjave za medije će se davati u 12 h.

Naglašavamo da borba protiv trgovine ljudima nije isključivo odgovornost samo organa vlasti nego i svakog pojednica. Svaki savjestan i odgovoran građanin može da doprinese sprječavanju ovog problema tako što neće biti pasivni posmatrač situacija koje ukazuju na trgovinu ljudima.

 

Pokazatelji o stanju trgovine ljudima za 2017. godinu.

U izvještaju američkog State Departmenta o trgovini ljudima za 2017. godinu (TIP report), Bosna i Hercegovina se nalazi na listi zemalja koje su pod nadzorom zbog trgovine ljudima.

Prema izvještaju o trgovini ljudima Ministarstva sigurnosti BiH, utvrđeno je da je u periodu januar - decembar 2017. godine identifikovano ukupno 83 potencijalne žrtve trgovine ljudima u svrhu radne ekspolatacije, navođenja na prostituciju i/ili seksualno iskorištavanje, prosjačenja, prodaje, odnosno  u svrhu sklapanja braka.

U odnosu na 2016. godinu kada je bilo identifikovano 48 žrtava trgovine ljudima, u 2017. godini zabilježeno je povećanje tog broja za 35 žrtava.

Trgovina ljudima, ili kako se još naziva moderno ropstvo, znači prodaju ljudskih bića u svrhu seksualnog iskorištavanja (prisilna prostitucija, izrada pornografskog materijala, prinudno sklapanje  brakova), radne eksploatacije na gradilištima, poljoprivrednim dobrima i domaćinstvima, prisilnog prosjačenja, nelegalnog usvajanja i prisilnog oduzimanja organa.

Bosna i Hercegovina je polazna, odredišna i tranzitna zemlja za djecu, žene i muškarce koji su predmet trgovanja ljudima u zemlji i inostranstvu.

U nadi da ćete objaviti saopštenje i propratiti događaj unaprijed Vam se zahvaljujemo.

 

Za sve ostale informacije, molimo vas da kontaktirate PR-a Udruženja „Novi Put“, gđu. Edisu Demić.

Mostar, 15.10.2018. godine

Dostavljeno: svim medijima

 

Kontakt osoba:

Edisa Demić, PR

Udruženje "Novi put", Zagrebačka 9,  88.000 Mostar, BiH,

Tel: 036/988-022, Mob: 062 329-994

e-mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.  website: www.newroadbih.org 

rogress towards closing the gender gap in news media content has almost come to a standstill, according to the 2015 Global Media Monitoring Project research. While women are 50% of the world population, they remain only 1 in 4 of the people seen, heard or read about in the news since 2010. Their underrepresentation as news reporters has not changed in 10 years: only 37% of stories are reported by women. The proportion of stories that clearly challenge gender stereotypes has hovered between 3% and 4% since 2005. Women’s relative invisibility in traditional news media has crossed over into digital news delivery platforms.

Traditional and new electronic media are domains of male, patriarchal power and domination, replete with degrading, humiliating and pornographic contents regarding women.

Online media contents reproduce the exclusion and ghettoization of women, both within the media product and in the comments and responses of new interactive audiences that become co-authors of the process of promoting and legitimizing misogyny as public discourse; informationalcommunicational technologies themselves do not alter inequalities, but are positioned within social relations mapped by unequal and unjust economic, cultural and political power relationships of neoliberal, patriarchal and heteronormative domination.


Our position

We stand for equality, freedom for women, justice, equal access to media resources and against all kind of inequalities, capitalism and neoliberalism. We understand feminism as a struggle not only for women’s rights, but as solidarity with all groups that are subjected to different kinds of oppression.

We acknowledge the work of women journalists who despite precarious working conditions and the risk of violence they face, still safeguard the human right to communication.

We are concerned about the tabloidization and relativization of social and political issues in the media contents that render them trivial, vulgar and unable to fulfil the primary media function of informing the public of the relevant issues. Censorship and self-censorship have grown, controlled by political and economic elites and directed against the freedom of press and information, as well as against the right of every individual to freedom of opinion and expression and the right to seek, receive and spread information.

We are concerned about the rise in religious fundamentalism, terrorism and fascism with their accompanying violence and suppression of women's voices.

We are concerned about media contribution to increasing and intensifying violence against women and girls.

We are concerned about the exploitation of girls and women in the sex industries. We are especially concerned about the use of media in general and the electronic media particularly as tools in these 1 Adopted on 11 March, 2017, by participants at the “Gender & media: challenges and opportunities in the Post 2015 era” consultation organized by the World Association for Christian Communication (WACC). This Declaration updates the Bangkok Declaration adopted in 1994 at the Women Empowering Communication Conference organised by WACC, the International Women’s Tribune Centre, New York, and ISIS-Manila.
P
industries.

For these reasons, it is essential to promote forms of communication that not only challenge the patriarchal nature of media but strive to decentralize and democratize them: to create media that encourage dialogue and debate; media that advance women and creativity; media that reaffirm women's wisdom and knowledge, and that make people into subjects rather than objects or targets of communication. Media which are responsive to people's needs.


To address the aforementioned gaps we recommend the following:

• Strengthening media owned by women. • Increasing opportunities for digital and technical training for women in the area of communications. • Eliminating gender stereotypes and hate speech from public media, and continual promoting of gender equality in the media. • Incorporation of gender-sensitivity, local history and cultural diversity in the education and training of professionals in the field of communications in order to increase gender sensitivity of reporting and to eliminate sexist and misogynic media content. • Expansion of gender-specific media research and documentation. • Ensuring freedom of expression for women and lesbian, gay, bisexual and transgender groups. • Promoting lobbies and campaigns directed at opinion makers and media consumers to raise public awareness on how issues of development affect women. • Visibility of women from minority and marginalized groups, rural women, women with disabilities, migrants, refugees, displaced women, their equal access to media to be part of media content production, news making and speaking about their experiences.  Promoting affirmative action and positive discrimination for the access of women and sexual minorities to mass media and to alternative media of their own.  Decreasing sensationalist media reporting that justifies and normalizes violence against women, and introducing gender sensitive reporting on violence against women.  Including the gender perspective as part of curricula in universities, communication training spaces, and media professional development courses.  Developing and promoting media tools for gender sensitive reporting (gender sensitive language, databases of experts, journalist codes) but also continually monitoring their implementation in media content, in the community of journalists and their associations.  Enhancing access to media for women rights defenders.  Encouraging international cooperation agencies to include communication and gender as part of their agenda.  Adoption and operationalization of gender-responsive communication policies by States, the media industry and relevant private sector.


CALL TO ACTION

A. All Governments to:- A.1. ensure the security and protection of women journalists, activists and other Human Rights defenders; A.2. release writers and journalists who are imprisoned for reasons related to freedom of expression. A.3. ensure internet security and protection; A.4. close the digital divide; A.5. ensure an accessible, available and affordable Internet for all persons in order that they fully benefit from its development potential and as an enabling space and resource for the realisation of all human rights, including the right to hold opinions without interference, the right to freedom of expression and information, the right to freedom of assembly and association, the right to freedom of thought, conscience and religion; A.6. formulate and/or enforce policies to promote gender equality and women’s empowerment in the media. Affirmative action and positive discrimination should be applied where needed, in the public and private sectors; A.7. develop and implement nationwide campaigns on gender equality and women’s empowerment, with mainstreaming gender in curricular as early as pre-school; A.8. with the participation of social, citizen and woman movements, develop communication public policies to promote gender equity and to avoid sexism, discrimination, objectification of women's bodies in all communication media.
B. The UN and other International Agencies to:- B.1. go beyond recognizing “Women and Media” as a critical action area for women’s empowerment, but deliberately allocate substantial resources to this theme to the same measure as other gender equality thematic areas; B.2. stop treating “Women and Media” merely as a cross cutting issue, but recognize it as a standalone issue as well, which when given adequate attention, will trigger substantial success in other areas; B.3. support in developing and enhancing the capacities of women-led media associations; B.4. support efforts towards the formation and strengthening of women’s media pursuing gender equality and inclusiveness, especially community radio stations; B.5. support efforts towards building and sharing knowledge on “Women and Media”; B.6. support capacity building programs in promotion of women in the media at all levels, and also enhance the accessibility and effective utilization of the media by all women.
C. The New Emerging International or Regional Cooperation Agencies, and Multinational Agencies to:- C.1. include communication, women and gender as part of the development, policy and funding support agenda.
D. Media Houses to:- D.1. eliminate gender stereotypes and hate speech; D.2. develop and/or adopt and implement gender sensitive policies, staffing, content generation and reporting, among other areas; D.3. ensure freedom of expression, and visibility for women of all diversities, conditions or backgrounds; D.4. eliminate sensationalist media reporting that justifies and normalizes violence against women and girls; D.5. ensure easy access, and utilization of the media by human rights defenders.
E. Universities and other Communication Training Spaces to: E.1. mainstream gender in the training curricular, including local history and cultural diversity in the education and training of professionals in Communication Studies; E.2. develop and promote media tools for gender sensitive reporting (gender sensitive language, databases of experts, journalistic codes) and also continually monitor their implementation in media content in the community of journalists and the associations / networks; E.3. start or enhance the expansion of gender specific media research and documentation; E.4. increase opportunities for digital and technical training for women media practitioners or managers.
F. Media Women Associations / Activists and Lobbyists to: F.1. re-launch their gender equality and women’s empowerment campaigns in the media with more vigour and deliberation given the new dynamics, for example:- F.1.1. develop and implement campaigns directed at opinion makers and media consumers to raise public awareness on how issues of development affect women and how gender-sensitive media could re-shape this; F.1.2. develop and implement capacity building sessions on selected themes for the empowerment of women in the media at all levels, including for those outside the media to effectively utilize it in self-expression or wider campaigns; F.1.3. continuously conduct gender-focussed media monitoring and, regularly and strategically share with stakeholders for immediate redress; F.1.4. work with the public and the private sector to pursue gender equality and women’s empowerment in, and by the media; F.1.5. develop the needed capacities to mount effective campaigns for gender equality and women’s empowerment in the media. F.2. in their role as communicators, make visible the rights of sexual and gender minorities.
G. Men to: G.1. assume their role on their own liberation from patriarchy, possessive and violent masculinities that must be overcome for egalitarian and just human relationships.
H. Individual Female Journalists / Practitioners or Managers to: H.1. as individuals, or through professional associations, seek opportunities to enhance capacities to achieve and remain visible.



New York, 11 March 2017





Signatories

Asmita Women's Publishing House, Media and Resource Organisation, Nepal Asociación Civil Comunicación para la Igualdad, Argentina Association for Progressive Communications (APC), Global Bangladesh Nari Progati Sangha, Bangladesh BeFem - Feminist cultural Centre, Serbia Centro Ecuatoriano De Promoción Y Acción De La Mujer, Ecuador Christian Institute for the Study of Religion and Society, India Comunicación e Información de la Mujer, México Equipo Latinoamericano de Justicia y Género, Argentina femLINKpacific: Media Initiatives for Women, Fiji Fundacion Colectivo Cabildeo, Bolivia Grupo de Apoyo al Movimiento de Mujeres del Azuay, Ecuador Journalists Against AIDS, Nigeria Journalists for Christ, Nigeria Kuña Roga, Paraguay Novi Put, Bosnia Observatorio Centroamericano de Género y Comunicación, Costa Rica Research centre for Gender, Family and Environment in Development (CGFED), Vietnam Uganda Media Women's Association, Uganda WMW (formerly Women’s Media Watch), Jamaica Women, Media and Development (TAM), Palestine World Association for Christian Communication - Latin America World Association for Christian Communication, Global







To sign on, send your contact details (name, organisation/institution and country) to Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. with “New York Declaration’ in the subject line.

Udruženje "Novi put" putem provođenja preventivno edukativnog programa radi mnogo sa djecom i mladima kao i njihovim  roditeljima  na području Federacije BiH a sa ciljem da ih  informišemo  sa  vrstama i oblicima  zlostavljanja putem imterneta, društvenih mreža te da djelujemo  preventivno. Mnogo govorimo o opasnostima sa kojim se djeca i mladi susreću, kao i  vrstama i načinima  zaštite. U odgojno obrazovnom procesu nezamjenjljivu ulogu imaju roditelji sa tim u vezi dajemo slijedeće preporuke za roditelje  

Preporuke za roditelje o zaštiti djece i sigurno korištenje savremenih  medija

          Roditelji su često u zabludi misleći ako su im djeca na oku doma da su i sigurna. Neki su najsretniji kada djetetu mogu kupiti računalo i staviti im ga u sobu samo kako bi se njima manje bavili. Roditelji bi  trebali djeci dati do znanja da su zainteresirani za njihove aktivnosti tražeći od njih da im pokažu stranice koje posjećuju. Danas na tržištu postoje i tzv. programi dadilje koji onemogućuju djetetu pristup stranicama neprimjerenog sadržaja bez potrebne lozinke koju roditelj kreira. Treba imati na umu da eventualna striktna zabrana može prouzročiti suprotno te povećati interes kod djece i učiniti Internet još atraktivnijim. Koje stranice djeca posjećuju, roditelji mogu vidjeti i provjeravanjem popisa Internet stranica koje su bile otvarane (history folder).Kao što poznaju njihove školske prijatelje roditelji bi se trebali interesirati i za njihova poznanstva stečena na Internetu i napomenuti im da je stranac ipak stranac, jer nikad ne mogu biti sigurni tko se krije iza nadimka (nick-name) s druge strane linije. Trebaju im objasniti da nikad ne govore svoje osobne podatke niti podatke o svojoj obitelji, jer ne mogu znati što bi neznanac s njima mogao učiniti.Simptomi koji roditeljima mogu otkriti djetetovu izloženost pornografskim materijalima je seksualizirano ponašanje ili znanje o spolnosti neadekvatno za dob djeteta. Dobrobit djeteta mora biti osnovni cilj svakog roditelja i oni su dužni djetetu osigurati, unutar svojih sposobnosti i financijskih mogućnosti, kvalitetu življenja primjerenu djetetovom tjelesnom,duševnom i društvenom razvoju.

             Djeca i mladi žive i odrastaju okruženi brojnim medijima putem kojih dolaze u dodir s raznovrsnim medijskim sadržajima, informiraju se i komuniciraju. Mediji snažno utječu na društvena ponašanja, formiranje i prenošenje vrijednosti, oblikovanje životnih stilova, stavova i identiteta. U današnjem konvergentnom globalnom medijskom svijetu, svijetu beskonačne ponude stalno dostupnih raznovrsnih audio i audiovizualnih sadržaja, zaštita djece i adolescenata od potencijalno štetnih sadržaja sve je teža zadaća. Zakonskim i regulativnim odredbama može se pomoći i pridonijeti u zaštiti od neprimjerenih i potencijalno štetnih medijskih sadržaja mlađe djece, koja medijske sadržaje mahom koriste preko klasičnih elektroničkih medija i u društvu roditelja i staratelja. Međutim, brojna međunarodna i domaća istraživanja ukazuju da djeca starija od dvanaest godina audiovizualne sadržaje znatno više koriste, najčešće bez ikakvog nadzora, preko drugih medijskih platformi koje su u blažem ili nikakvom regulativnom režimu. Stoga medijska pismenost, odnosno sposobnost kritičkog vrednovanja medijskih poruka, danas nije samo važna, već je možda i ključna pismenost i vještina za razvoj i odrastanje djece u medijski posredovanom svijetu. Edukacija i podizanje razine medijske pismenosti i djece i roditelja najbolji su način za zaštitu maloljetnika od potencijalno štetnih medijskih sadržaja.

Kako bi ograničili vremenski i sadržajni pristup televiziji i drugim medijskim platformama, roditelji bi trebali:

• ne dopustiti svakodnevno dugo gledanje televizije i korištenje drugih medijskih platformi i ne dopustiti da dijete do kasnih sati gleda audiovizualne sadržaje ili igra video igre. Roditelji ne bi smjeli koristiti televiziju ili neku drugu platformu poput igraće konzole, računala, tableta ili pametnog telefona kao dadilju. Za djecu mlađu od dvije (2) godine preporučljivo je da uopće ne gledaju televiziju i/ili druge medijske platforme ili da ih gledaju najviše petnaest minuta dnevno. Predškolska djeca mogu gledati audiovizualne sadržaje oko jedan sat, a djeca starija od 7 godina najviše oko dva sata dnevno.
• držati televizor u dnevnoj ili nekoj drugoj zajedničkoj, a ne u dječjoj sobi;
• ograničiti vrijeme dana kada televizor može biti uključen te kada se može koristiti pojedina medijska platforma. Ne bi trebalo imati televizor uključen cijeloga dana, osobito kada su djeca mala, jer zvukovi i slike s ekrana ometaju pažnju djece kod igranja s drugim stvarima i smanjuju količinu komunikacije djece s odraslima i ostalim ukućanima. Trebalo bi isključiti televizor i druge medijske platforme za vrijeme obroka kako bi se osiguralo zajedničko obiteljsko vrijeme i značajne verbalne interakcije članova porodice;
• donijeti obiteljsko pravilo da se televizor i druge medijske platforme ne uključuju niti gledaju dok nisu izvršene školske i druge obveze. Treba spriječiti da djeca gledaju televizor i druge platforme neposredno prije polaska u školu ili prije spavanja, a kako ne bi bila previše zaokupljena sadržajima i pobuđena emocijama i mislima koje oni mogu izazvati te kako se ne bi zaboravila spremiti za polazak u školu;
• unaprijed, na temelju programa, odlučiti u dogovoru s djetetom što će ono gledati određenog dana. Roditelji bi se trebali upoznati s dobnom kategorizacijom sadržaja koja je određena Pravilnikom o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (oznake za sadržaje namijenjene za djecu stariju od 12, 15 i 18 godina). Također, roditelji bi trebali osvijestiti kako doba dana također igra ulogu u regulaciji sadržaja te ne dopustiti da djeca gledaju bilo koju od medijskih platformi prekasno i izvan vremenskih granica u kojima se prikazuju sadržaji za određenu dob. Važno je i djeci tehničkom (roditeljskom) zaštitom onemogućiti pristup takvim sadržajima na nelinearnim medijskim uslugama, poput usluge video na zahtjev;
• ne dopustiti da dijete gleda njemu neprimjerene sadržaje, osobito one s nasiljem i seksualnim sadržajima. Roditelji bi trebali ojačati svoje odluke upozoravajući dijete na vizualna (grafička) i/ili zvučna upozorenja koja glase: „Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 12/15/18 godina.“ Treba potaknuti dijete da gleda obrazovne, dokumentarne i kvalitetne igrane, animirane i zabavne programe te s njima razgovarati o viđenome;
• osigurati dovoljno vremena za djetetove druge aktivnosti: igru, druženje s vršnjacima i porodice, učenje, tjelesne i ostale aktivnosti izvan kuće;
• biti dobar uzor svojoj djeci i u restriktivnom pristupu korištenju televizije i medijskih platformi i razmišljanju o kvaliteti sadržaja. Roditelji bi se trebali držati pravila koja su zajednički donijeli, posebice da se medijske platforme ne koriste tijekom nekih zajedničkih porodičnih aktivnosti.
• upoznati se i koristiti mogućnosti tehničke zaštite djece od štetnih sadržaja putem pinova ili kodova, posebnih prekidača i timera, filtara, ključeva za električne kabele i sl.

Tim NP 

Zahvaljujemo se našim donatorima i partnerima koji su prepoznali i podržali nas rad. 

Predstavnica udruženja "Novi put" je učestvovala na NVO platformi nevladinih organizacija La Strada International, koja se održala od 25. do 27. 10.2017. godine u Skoplju, Makedonija. Diskusije tokom platforme, plenarnih sjednica i radionica su bile fokusirane na ulogu nevladinih organizacija u prevenciji i borbi protiv trgovine ljudima. Na NVO platformi razgovarano je i o zajedničkim strategijama usmjerenim na prevenciju i borbu protiv trgovine ljudima u Europi.

• 
  
  Evropska komisija je 2007. godine proglasila 18. oktobar Evropskim danom borbe protiv

  trgovine ljudima. Od tada sve zemlje članice organiziraju događaje da bi obilježili ovaj dan i

  podigli svijest javnosti , te razmijenili informacije, znanja i najbolje prakse između svih

  zainteresiranih strana koje rade na prevenciji i borbi protiv trgovine ljudima.

  Prema podacima Ujedinjenih nacija oko 600.000 žena, djece i muškaraca svake godine se

  nađe u lancu trgovine ljudima.

  Bosna i Hercegovina je zemlja porijekla, tranzita i odredišta

  za djecu, žene i muškarce koji su predmet trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja,

  radne eksploatacije, prisilnog prosjačenja i nelegalnog usvajanja.

  Povodom obilježavanja Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima Udruženje “Novi

  put” organizira Panel diskusiju koja će se održati u srijedu, 18.10.2017. od 11 h do 13 h

  u prostorijama Centra za kulturu u ulici Rade Bitange 13 u Mostaru.

  Cilj ovog Panela je informiranje i razmjena iskustava o opasnostima, oblicima i načinima

  trgovine ljudima, te njenoj prevenciji.

  Na panel diskusiju smo pozvali predstavnike Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva

  obrazovanja i nauke FBiH, Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK,

  Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNK, Ambasade SAD-a, Ambasade Švicarske

  Konfederacije, Švicarski Caritas u BiH, direktore osnovnih i srednjih škola sa kojima

  sarađujemo, članove Regionalnog monitoring tima za borbu protiv trgovine ljudima,

  Švicarskog LOT tima, te medija.

  Trgovanje ljudima, ili kako se još naziva moderno ropstvo, znači prodaju ljudskih bića u
  svrhu seksualnog iskorištavanja (prisilna prostitucija, izrada pornografskog materijala,

  prinudno sklapanje brakova), radne eksploatacije na gradilištima, poljoprivrednim dobrima i

  domaćinstvima, prisilnog prosjačenja, nelegalnog usvajanja i prisilnog oduzimanja organa.

  Postoji bezbroj metoda kojima se trgovci ljudima koriste za pronalaženje novih žrtava, a

  najčešće su to sklapanje "prijateljstava", direktno ili putem interneta, lažni oglasi za posao, te

  posredovanje prilikom zapošljavanja u inostranstvu.

  Mostar, 13.10.2017. godine

  Udruženje "Novi put"

  Zagrebačka 9, Mostar

  Tel: 036/988-022

  Linija za pomoć: 060 31 55 663

  e-mail: info@newroadbih.org

  website: www.newroadbih.org

Privedeni mladić priznao da je pet godina aktivno komunicirao sa nepoznatim osobama i razmjenjivao pornografski sadržaj čiji su akteri djeca 

Predstavnice Udruženja Novi put u perodu od 10-12. oktobra 2017. godine  boravile su u Beogradu  u okviru studijske posjete  podržane od strane Ekumenske incijative žena iz Hrvatske. 
U okviru studijske posjete održani su sastanci sa predstavnicama NVO Atina i Astra, razgovarano je o trenutnom stanju trgovine ljudina na području Balkana, te o budućoj saradnji na polju borbe protiv trgovine ljudima. Predstavnice Novog puta imale su veliku čast i zadovoljstvo da se sastanu  sa nacionalnim koordinatorom za borbu protiv trgovine ljudima gospodinom Mitrom Djuraskovićem.  Predstavljene su aktivnosti koje se provode u okviru dugogodišnjeg rada Novog puta, na obostrano zadovoljstvo govorilo se o partnerstvu u budućim aktivnostima  sa  ciljem  prevencije trgovine ljudima.

Hapšenje sina poznatog banjalučkog privrednika osumnjičenog za polno nasilje nad djecom još jednom je otkrilo tamnu stranu društva u kojem živimo i u kojem su djeca žrtve najgnusnijih zločina.

 

Ovome u prilog ide i informacija da je policija zatrpana sve većim brojem prijava zbog nasilja u porodicama, bez obzira na njihovu materijalnu situaciju.

Sva krivična djela u kojima su žrtve djeca u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku RS procesuirana su daleko od očiju javnosti, kako bi se zaštitio identitet žrtve.

Ukoliko je pedofil u bliskim rodbinskim vezama sa žrtvom, a što je najčešće i slučaj u ovakvim krivičnim djelima, onda se ni njegov identitet ne može otkriti javnosti, kako bi se zaštitila žrtva.

Stručnjaci objašnjavaju da su pedofili, kao najveći predatori, povučene i neupadljive ličnosti, te pretjerano bliske i ljubazne prema djeci.

Manipulacija

Irena Spasojević, psiholog i direktor Asocijacije psiholoških i poligrafskih ispitivanja (APPI), objašnjava da su pedofili u stanju da godinama vrebaju svoje žrtve.

– Oni znaju da adekvatno oblikuju manipulaciju, zbog čega žrtve incesta, seksualnog zlostavljanja i pedofilije često imaju izražen osjećaj krivice. To je perfidna manipulacija koja započinje mamljenjem, poklonima, a sljedeći korak je obećavanje. Iza toga ide ucjena, najčešće da će odati neke dijelove djetetove intime – objašnjava Irena Spasojević.

Posljedice za djecu su katastrofalne, a istrage jako osjetljive.

Djeca koja postanu žrtve pedofila mogu tako da razviju strahove, noćne more, imaju probleme sa spavanjem, strah od mraka, javlja se noćno mokrenje, vraćaju se na neki raniji uzrast u ponašanju, imaju strah od ljudi, izgube apetit, javlja se gađenje na hranu, mučnina, povraćanje, te glavobolje.

Ono čega se pedofili najviše boje je njihovo razotkrivanje, a u narednom period, zahvaljujući između ostalih i stručnjacima iz APPI, počinioci krivičnih dela na štetu polnog integriteta djeteta u Srpskoj će ostati trajno evidentirani u posebnom registru za koji je već izrađena radna verzija nacrta i koji će se u novembru naći u Narodnoj skupštini RS.

Registar osuđenika

Registar ovakvih osuđenika u RS biće poluzatvorenog tipa, te će pristup, pored pravosudnih i istražnih organa, imati i sve ustanove, organizacije i udruženja koja rade sa djecom.

Provjeravanje u ovom registru svake osobe koja namerava da radi sa djecom ubuduće će biti obavezno.

Predsjednica radne grupe koja je radila na izradi ovog registra, Ivanka Marković, pojasnila je ranije da registar nije u potpunosti otvoren zbog zaštite djece, jer su počinioci najčešće članovi porodice.

Takođe, zakon je precizirao i da 10 godina nakon odsluženja zatvorske kazne osuđeni pedofil mora da se javi nadležnom policijskom organu i prijavi svako putovanje.

U registru će biti fotografija osuđenika u trenutku kada je upućen na izdržavanje kazne, zatim fotografija nakon odsluženja robije, lični podaci o identitetu, adresa, JMBG, zaposlenje i drugo.

Prijavljeno 13 djela na štetu djece

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, samo u prvih osam mjeseci ove godine prijavljeno je 13 krivičnih dela protiv polnog integriteta u kojem su žrtve djeca.

U pitanju je sedam krivičnih djela polnog nasilja na djecom, jedno prikazivanje i posjedovanje dječije pornografije i druga krivična dela na štetu djece.

Upravo će MUP RS voditi registar pedofila, a u njega će biti upisivane isključivo pravosnažno osuđene osobe, kao i oni ranije osuđeni.

(EuroBlic)