Mučna iskustva

 Svoja iskustva su objavile putem društvenih mreža, na taj način posvjedočivši o najgorem životnom iskustvu. Zanimljivo je da se ta iskustva ne vezuju samo za jednu ustanovu, već za cijelu zemlju, a pošteđene su samo žene koje dodatno plate uslugu, iako već plaćaju zdravstveno osiguranje.

Žene ostavljene u agoniji i boli, liječnici koji odbijaju pomoći ako im se ne da koverta, nesavjesna liječenja koja su dovela do smrti bebe – samo su neka od svjedočanstava žena u porodilištima diljem Bosne i Hercegovine.

Z.B. je jedna od njih koja je opisala taj svoj put koji je završio smrću njezina sina. Prisjetila se da je taj dan kada se trebala poroditi bio poseban, dan za radovanje, jer stiže sin. Ali kobno se sve završilo budući da je beba umrla u njoj, jer se omotala pupčana vrpca oko vrata bebe. Pojasnila je da se sve to dogodilo iz razloga što zdravstvena knjižica nije stigla ''na vrijeme'' do liječnice koja ju je trebala poroditi. I nakon mučnih nekoliko porođajnih sati i čekanja knjižice, beba je umrla.

A. I. S. sjeća se kako joj je bilo kada je trebala na svijet donijeti svoje dijete. Tih mjesec dana Bihaća gdje se porodila, tvrdi ona, neće nikada zaboraviti, jer je rodila na carski, a rez joj je 'na krivo' napravljen, a na propalom krevetu iz kojeg svaka žica bode, jedva je izdržala. Sve to joj je, kako je istakla, ubilo želju za drugom trudnoćom. Ništa bolje nije doživjela ni A. S. koja se 2010. godine porodila u Sarajevu, u starom porodilištu Koševo. Ne želeći ići u detalje, samo je objavila da je doživjela pravi horor, te da i dan danas nosi posljedice tog dana.

K. P. uporedila je porođaj u BiH gdje je rodila prvo dijete, i u Njemačkoj, gdje se odselila i gdje se drugi put porodila. Prvi porod u BiH zapamtila je po tome što su je, kako tvrdi, porodili mesari. Bolovi, agonija, pomisao da će umrijeti i ona i beba, ovu je majku bacalo u očaj dok je u rađaoni sama provodila punih 12 sati. Nitko je, kaže, za to vrijeme nije obišao, osjećala se ostavljenom poput psa. S druge strane, porod u Njemačkoj joj je bio predivno iskustvo, prema njoj su i liječnici i medicinske setsre bile preljubazni, čak je jedna sestra bila dodijeljena samo njoj kako ne bi bila sama, a koja ju je nasmijavala, tješila, masirala.

S. A. nije posvjedočila o samom porođaju, ali jest o uvjetima u UKC Tuzla, kada je riječ o prehrani za porodilje, te se prisjetila kako je mljevenu ribu iz konzerve morala je jesti rukama, jer nema dovoljno pribora za jelo.

Jedan od težih svjedočenja jest S. Đ. iz Bijeljine koja je sa svojom pričom najprije izašla u medije, kazavši za Radio Slobodna Europa kako ju je, zahvaljujući nestručnosti doktora, porod u bijeljinskoj bolnici doveo do invaliditeta. Istaknula je kako je dva i pol mjeseca živjela sa dva metra gaze u sebi, zbog koje je dobila sepsu, nema dio crijeva te živi sa dijarejom. Da uvijek može biti gore, shvatila je kada je otišla u Srbiju na pregled, gdje su joj liječnici otkrili da je cijelo vrijeme, dakle od poroda do tog trenutka, odnosno sedam godina, živjela sa otvorenim grlićem maternice, iako se porodila carskim rezom, te je bila u fazi predkancerogenog stanja. Svjetlana je  podnijela i tužbu protiv doktorice koja ju je porodila, kao i protiv medicinske sestre koja je asistirala tijekom poroda. Obje su najprije osuđene na uvjetnu kaznu zatvora za nesavjesno liječenje, a kasnije je kazna preinačena na kaznu zatora, devet mjeseci za doktoricu, šest mjeseci za medicinsku sestru.

 Prekinimo šutnju                                                               

Jednako mučne priče imaju žene koje su iz nekog razloga morale obaviti abortus,  a izrazito negativno iskustvo imala je D. M., koja je kiretažu radila u Bihaću. Bez anestezije, naživo.Bilo je to, tvrdi ona, iživljavanje liječnika nad njom kao pacijentom, te da još uvijek osjeća bol, što zbog gubitka bebe, što zbog odnosa liječnika prema njoj. Prema njezinim riječima, strugali su je kao životinju, pa je upozorilažene koje se nađu pred kiretažom da budu uporne u zahtijevanju anestezije. S. K. također je doživjela slično iskustvo, te tvrdi kako joj je kiretaža koju su joj radili naživo tisuću puta bolnija i od prirodnog poroda, ali i od onog carskim rezom, te da su je nekoliko puta umivali da dođe sebi. S istom jačinom bola suočila se i N. A., koja je, kako je istakla, molila Boga da umre na stolu.  

Njihova priča podjeća na onu I. N. L., bivše zastupnice u Saboru Republike Hrvatske,koja je šokirala javnost informacijom da joj je nakon spontanog pobačaja kiretaža u splitskoj bolnici urađena bez anestezije. Njezina priča je i bila povod da se pokrene kampanja putem društvenih mreža pod nazivom ''Prekinimo šutnju'', tijekom koje su mnoge žene progovorile o dešavanjima u porodilištima. Kampanja se proširila i u BiH, zahvaljujući Udruženju ''Prirodan porod'',a za samo dva dana  preko 100 žena iz cijele BiH progovorilo je o svojim horor iskustvima.

Napomenimo i kako je i Udruženje "Baby steps" iz Sarajeva obavilo istraživanje 2021. godine, koje je pokazalo da se za mito u porodilištima BiH godišnje izdvaja više od dva miliona maraka. Prijava gotovo da i nema, a uzrok tomu je percepcija korupcije, odnosno činjenica da ni porodilje, a ni medicinsko osoblje u davanju koverata ne vide nikakav problem. Medicinari smatraju da to zaslužuju, dok porodilje ne prijavljuju nepravilnosti, jer ih je strah osvete u slučaju povratka u zdravstvenu ustanovu.

Dakle, zaključiti se može iz svega da se nešto mora promijeniti, briga o porodiljama u BiH mora biti neupitna i postati prioritet. Jer ako ovako stvari funkcioniraju u porodilištima gdje se rađaju životi i cijele generacije, šta možemo očekivati u drugim segmentima?!